Monopol na dobro? -Tužna 30. obljetnica pogibije djece u Grabovcu

26 ruj

Razgovor Ivana s Isusom predmet je razmišljanja današnje nedjelje. Isus je došao pobijediti demonsku moć nad čovjekom. Osposobio je svoje učenike da liječe zarobljene demonom bezumlja. Oni su smatrali da je to njihov privilegij i da imaju monopol u tome. Međutim Isus ih opominje i vraća u “normalu”. Jedino demon ne može činiti dobro a svaki čovjek može biti obdaren duhom Božjim da čini dobro. Vjernici ne smiju upasti u zamku da sebe smatraju jedinim pravednicima. Božji duh može djelovati na druge ljude te mogu činiti divne stvari. “Tko vas napoji čašom  vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća”.(Mk,9,41). Nego Isus skreće pažnju na mnogo važniji problem a to je sablazan. Sablazan bi bio kao kad bi netko stavio kamen nekome na put tako da ovaj ne može ići dalje. Isus kaže da je bolje “s mlinskim kamenom o vratu potonuti u more nego sablazniti malene”. Tko su to maleni? To su djeca, to su oni koji su na početku Isusova puta i treba im podrška. Sablazan mogu biti roditelji svojoj djeci! Isus posebno ističe sablazan bogatstva. Dobra koja imamo dana su za dobro drugih. Zato opomena: “Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju: gdje lopovi prokopavaju  zidove i kradu ga!” Blago bogataša već je sada trulež ili pokradeno.

U Slunju u 8 sati

U Slunju u 11 sati

U Blagaju u 14 sati

Smokva u našem vrtu (u sjeni crkve u Slunju) izdržala je zimu i donijela plodove: upravo ovih dana dozrijevaju sočne smokve

Danas je 30. obljetnica troje ubijene djece u Grabovcu – Podsjetimo se na današnji dan 1991. U dnevnik je autor zapisao tog dana:  “Sajam u Slunju (četvrtak). Malo naroda…Danas je napokon počela radom osmogodišnja škola. Djece je manje nego što bi bilo da je vrijeme normalno…Oko 19 sati vraćam se iz grada s kratke šetnje. U daljini čujem potmulo tutnjanje artiljerije. Zabrinjava me. Susjedi također izlaze pred kuće i slušaju. Ne sluti na dobro. Zovem Drežnik (policija) ali telefonske veze ne rade. Zovem policiju u Slunju. Rekoše da i oni nešto čuju i da to upravo provjeravaju. Uznemiren sam. Zovem ponovno oko 20 sati. Rekoše da je po srijedi minobacački napad na Drežnik i Grabovac…” ( M. Pecić: “Zakopani dnevnik” str. 135). Upravo u tim trenucima događala se je prava drama u Grabovcu i okolnim selima. Pomahnitala JNA sa paravojnim srpskim formacijama zasuli su sela kišom granata ne prvi put. Plitvičko selo Rastovača razoreno je 20. rujna. Ujutro smo doznali da su bačene granate na turističko naselje Grabovac ubile troje djece:  Josipa Špoljarić, Dubravka Špoljarić i najmlađa žrtva mali Ivan Špoljarić star tek tri mjeseca. Djeca su dovezena u slunjsku mrtvačnicu a odavde sutradan 27. rujna u 13 sati u crkvu u Drežnik. Nakon mise djeca su pokopana u zajedničku grobnicu na groblju u Drežniku. Sve se to događalo pod uperenim topničkim cijevima sa okolnih brda. Putovanje je značilo stavljanje glave u torbu. Život u slunjskom okruženju značio je tada gledanje smrti u oči svaki dan. 

Danas je 30. obljetnica od tog tragičnog događaja, zločina nad djecom u Grabovcu. Podsjetimo  da je srpska agresija u Hrvatskoj ostavila preko 400 dječjih grobova. Danas je slavljena misa u drežničkoj crkvi (u crkvi koja je bila također razorena). Misu je predvodio župnik vlč. Dino Rupćić. Nakon mise u župnoj crkvi rodbina poginule djece, ministar branitelja Tomo Medved, izaslanica predsjedima Sabora Anita Pocrnić Radošević, župan ličko-senjski Ernest Petry, branitelji, položili su vijence na spomen obilježje u Grabovcu te se pomolili.

Ova su djeca odrastala pod granatama u prognaničkom  naselju u Karlovcu /1991-1995/ ali su vjerovala u pobjedu!