Smijemo li šutjeti o stradanju kršćana u svijetu?

8 lip

Smijemo li šutjeti o stradanju krščana u Siriji i drugim dijelovima svijeta?

Ovdje donosimo sliku života kršćana u jednom sirijskom gradu pod opsadom. Sjetimo se tih dragih ljudi bar u molitvi. Sjetimo se i našeg stradanja i solidarnosti koju smo tada doživjeli.

Pater Ibrahim Alsabagh, franjevac  iz Sirije, na poziv humanitarne organizacije “Kirche in Not” posjetio je Austriju ovih dana. On je govorio o situaciji u gradu Aleppo, sirijskom “Staljingradu”. Govoreći o kršćanima u tom gradu pater Ibrahim ističe da je svjetska javnost posve zaboravila na ove ljude. “Neprestani napadi granatama i raketama na kuće, škole, bolnice i crkve. Neprestano upadaju naoružani u crkve za vrijeme nedjeljne mise i ubijaju vjernike” – opisuje pater Ibrahim stanje u Aleppu.

Život u Aleppu ovaj svećenik uspoređuje s horror-filmom. Mnogi su stanovi razoreni i ne nastanjivi, cijena hrane i drugih životnih namirnica pet do deset su puta skuplji nego ranije a 85% ljudi je bez posla od kojih mnogi gladuju. Opskrba vodom često ne funkcionira jer islamisti kontroliraju glavni vodovod pa se mora odlaziti po vodu na stare bunare, nema struje. Kritično je i sa zdravstvenim uslugama: mnogi su ozlijeđeni, nose u tijelu komadiće granata ili su im udovi stradali ili su izgubili oko. Mnoge su bolnice razorene, liječnici nedostupni.

Mnogi stanovnici Aleppa odavno su pobjegli. Oni koji su ostali, to su prije svega stariji ljudi koji se nisu usudili otići, među njima 12.000 krščanskih obitelji, to je grupacija od 50.000 ljudi a što je trećina prvotne zajednice. Kršćani žive u zapadnom dijelu grada zaštićeni od strane sirijske armije. “Zbog vojne obveze ili bijega u inozemstvo ostale su mnoge žene s djecom tako da na 12 žena dolazi jedan mlađi muškarac” – kaže pater Ibrahim. /prema agenciji Kathpress/

P. Ibrahim Alsabagh

Pater Ibrahim Alsabagh, franjevac, daje potresno svjedočanstvo o životu kršćana u Siriji