Nakon kiše danas popodne sunce u slunjskom kraju. Milina izići iz kuće. Idemo iz Slunja prema Furjanu. Prolazimo kroz Popovac. Lijepe kuće, okućnice, vrtovi. Zastajemo u Lađevcu. Želimo predati karitasov paket jednoj obitelji s dva člana. Sirotinjska kuća, nije stradala u ratu. Kao da su se i zli ljudi bojali uništavati sirotinjske kuće. Starica nemoćnim rukama prima paketić. Zbunjena je. Kao da hoće reći: ima li u ovom vremenu nekoga tko se sjeti nas malih ljudi. Pomisli čovjek: bešćutnost političke elite ne samo da ne vidi ove male ljude nego se poigrava s njima. Dobri domaćin u susjedstvu zaustavlja nas na čašici pića. Lijepa kuća, mogla bi biti u europskoj metropoli. Okružena zelenilom. Praznici su pa se može vidjeti djece kod baka. Spontani susreti imaju nešto dražesno. Široka hrvatska duša baš u ovakvim prilikama znade progovoriti kako samo ona to zna. Rastanak i evo nas u Furjanu. Salopek selo. Lijepe poredane kuće. Tražimo informacije. Ljudi se slabo poznaju po krsnom imenu. Ovdje je važan nadimak. Doznajemo traženu informaciju ali želimo vidjeti Mašvinu izbliza. Ispod planine furjanska tvrđava svjedoči o burnim vremenima. Iz mašvinske je šume uzet hrast, poznat po tvrdoći, za izradu hrvatske falkuše, straohrvatske brodice. Prelazimo preko mostova na Furjančici i Korani i evo nas na graničnom prijelazu. Dvoje mladih policajaca dežuraju. Ovdje je moguć samo malogranični promet s posebnim propusnicama. U izgradnji je granični terminal za buduće potrebe. Policajci, mladić i djevojka, malo se čude našem dolasku “iz čista mira”. Ugodno je s njima popričati. Vraćamo se. Zapinje nam za oči velika njiva sa zrelim ječmom. Ne možemo proći a da ne zastanemo, da ga ne dotaknemo i ne pomilujemo. Domoćin nas zove na čašicu. Kako odbiti? Opet spontani susret koji ostaje duboko pohranjen u našem pamćenju. Dječak, 15 godina vozi traktor. Ugodno i korisno. Kako ne voljeti ovu grudu natopljenu znojem tolikih generacija? Rastanak. Drugi paket smo uručili također dvočlanoj obitelji negdje u susjedstvu. U Salopek selu svi se prezivaju Salopek: samo je jedan Radočaj. On nam je pomogao naći traženu adresu. Čašica razgovora. Nedostaje mladih ljudi ne samo u ovom selu. Čekaju da netko mlađi dođe i da se začuje pjesma večernja, sjetna, tijana…
Pogled na voćnjak Marijana Filipovića u daljini
Lijepe kuće mogu se vidjeti posvuda
Ovaj ječam u Furjanu zapeo nam je za oči svojom ljepotom
Usprkos ratu, razarinjima, sačuvani su primjerci starih kuća koje “imaju dušu”
Na graničnom prijelazu
Pogled na Mašvinu: svojevremeno jedan nas je naš čitatelj iz dalekog svijeta zamolio da stavimo na stranice sliku Mašvine “da mi duši bude lakše”
Ova nas je draga teta ispratila malo začuđeno