Danas slavimo slavenske apostole sv. Ćirila i Metodija. Živjeli su u 9. stoljeću. Rođeni su u Solunu, gdje im je otac Lon bio visoki gradski činovnik, ali je prerano umro pa se za Ćirila i Metodija brinuo Teotikst, visoki carski činovnik. Metod je bio pravnik pa mu je bila povjerena uprava provincije u Makedoniji. Mnogo mlađeg Konstantina Teoktist je pozvao u Carigrad na studij. Konstantin je studirao s maloljetnim carem Mihajlom III. a učitelji su mu bili Leon i Focije, budući patrijarh. Nakon završenog studija, Konstantin se dao zarediti za svećenika i preuzeo je službu patrijaršijskoga bibliotekara, ali je doskora napustio tu službu i povukao se u jedan samostan. Ipak su ga pronašli i pozvali da prihvati katedru filozofije u kojoj se toliko odlikovao da su ga prozvali Filozofom. U Bizantu je 855. godine došlo do značajnih promjena u kojima su političku vlast izgubili carica Teodora i carski upravitelj Teoktist, pa su time i Metodije i Konstantin došli u nemilost.
Družeći se sa Slavenima, kojih je bilo mnogo u okolici njihova rodnoga grada, poznavali su slavenski jezik. Na poziv kneza Rastislava bizantski car Mihajlo ih šalje evangelizirati Slavene u Panoniji. Sastavili su slavensko pismo, preveli Evanđelje i bogoslužne knjige, te su krenuli u Moravsku. Evangelizacija je napredovala usprkos protivljenju franačkih biskupa. Opravdali su se i pred papom. Ćiril je umro u Rimu 669., a Metod 885. godine među Slavenima. Zahvaljujući svetoj braći do Slavena je doprlo Evanđelje.
U Slunju komunalci vode brigu o cvijeću u parkovima
Kava s prijateljima ima posebnu draž
Progon kršćana u svijetu – Kršćani su progonjeni u mnogim krajevima u svijetu. Naročito u Africi, Aziji…O ubijanju kršćana, svećenika, masakrima, liberalni svijet ne govori. Daleko će više govoriti o pomoru kitova ili nestanku nekih životinjskih vrsta. Kad se radi o stradanju kršćana vlada zavjera šutnje ili se o tom govori kao nečemu sporednom. Ovdje donosimo jedan potresni događaj koji govori o progonu krščana u Pakistanu (Lahore).
Kšćanka, Samarah Badal, žrtva je grupnog silovanja od strane četvorice muslimana koji su na taj način željeli osvetiti pretpostavljenu uvredu jedne muslimanske obitelji. O tom je dao izjavu advokat Aneeqa M. Anthony, koji je kršćanin, o nasilju koje se dogodilo 25. lipnja u Lahore-u.
Prema advokatovoj rekonstrukciji sve je počelo kad je mlada muslimanka Sehar Wasif pobjegla s mladim kršćaninom Inayat Masih-om u kojeg je bila zaljubljena. Obitelj mladića Inayat Masiha došla je na udar zbog toga. Obitelj djevojke Sehar poslala je nekoliko ljudi (jedan od njih je brat Sehar) u kuću sestre Inayata Msiha, Samarah Badal, koja nema veze s bratovom ženidbom. Kad nisu dobili željeno objašnjenje, počeli su jadnu ženu tući, skinuli su s nje odjeću i vukli je po cesti a potom su je silovali pred očima njene petero djece koja su gledali nasilje nad majkom. Tim Ong uputio se na policijsku postaju i napravio prijavu u ime žrtve. Odvjetnik Aneeqa M. Anthony podsjeća da je “obitelj Sehar muslimanska obitelj koja je vrlo utjecajna u Lahore-u i vjeruje da će ovo bestijalno nasilje ostati nekažnjeno. Zbog toga poziva “kršćanske političare, kao ministra Kamran Micheala da intervenira i da smogne hrabrosti da pomogne kršćanima”. Ovu vijest – prema agenciji Fides – donosimo jer ne smijemo šutjeti.
U Gnojnicama i Tatar Varošu
Neplanirani susreti i posjeti imaju svoju draž. Tako smo oko podneva odvezli jednu staricu iz Slunja u Gnojnice. Sama je u svojoj kući okruženoj zelenilom. Sinovi u Zagrebu, muž umro pred 10 godina. Treba otići doktoru, kupiti osnovne potrepštine. A put do Slunja, kojih desetak kilometara, nepremostiva je zapreka za starije osobe. Nekako se prebacila do Slunja, obavila ono što je trebala i sad treba kući. Imala je hrabrosti upitati nas da je prebacimo. Sa županijske ceste prema Cetingradu skrećemo u Gnojnice. To je selo raštrkano, kuće po brežuljcima. Neke su vrlo lijepe. U njih navrati netko povremeno a u nekima poneko stanuje. Vodovoda još nemaju. Koriste se izvorima za pitku vodu. Prolazimo kraj škole bez đaka. Dovezli smo našu putnicu pred kuću. Pas vjerno čeka i daje do znanja da je sve u redu. Teta zbunjena želi nas počastiti ili dati neki prilog. Odbijamo pomisao na novac. Ostavili smo je pred njenom kućom gdje se ona osjeća sigurnom, u svome kutu, sa svojim uspomenama. A ovi brežuljci u Gnojnicama svjedoci su života koji je ovdje vrio. Pročitasmo danas vijest da u Africi 7 milijuna ljudi stoji pred katastrofom zbog suše. Sunce sve spržilo. Prijeti im smrt od gladi. A ovdje sve u zelenilu i “da je posaditi čavao on bi rastao” – kako to neki kažu. Nismo svjesni kolikim smo bogatstvom okruženi…Tako razmišljamo i čekamo da nekog susretnemo na cesti i da čujemo ljudsku riječ. A ono tišina…
Pogled na Tatar Varoš danas oko podneva
Mogu se vidjeti vrlo lijepe kuće od Gnojnica do Tatara ali malo je ljudi
Stradao austrijski državljanin u Broćancu – Jučer oko 10 sati na državnoj cesti D-1, u mjestu Broćanac, dogodila se prometna nesreća. Mopedom austrijskih registracijskih oznaka upravljao je 51-godišnji državljanin Austrije te zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor nad upravljačem, pao na kolnik i teško se ozlijedio. Materijalna šteta je nekoliko tisuća kuna, a nadležnom državnom odvjetništvu bit će proslijeđeno izvješće. Vijest donosu PU Karlovačka.
Joso Obajdin: stari hotel u Slunju čeka da mu netko vrati dušu
O čemu li oni to pričaju, Bože moj!
†
Doznajemo da je 2. 7. 2016. preminuo u 89. godini života i 65. svećeništva msgr. MARIJAN BARTOLIĆ, župnik, generalni vikar…Oproštaj od časnog i zaslužnog svećenika bit će u utorak 5. 7. u POREČU na groblju u 17 sati gdje će se slaviti i sv. Misa zadušnica. Počivao u miru Božjem.