Danas sv. Lovro – Promjena vremena – Sjećanje na pjesnika Juru Žgelu

10 kol

Crkva danas slavi blagdan mučenika i đakona svetoga Lovre. Često su ga uspoređivali sa Stjepanom prvomučenikom, a njegov je blagdan po važnosti bio odmah iza blagdana apostolskih prvaka Petra i Pavla. Uz njih je sv. Lovro štovan kao glavni zagovornik za pobjedu nad idolima koju je Crkva izvojevala u Rimu. Od samih početka, posebice u srednjem vijeku, nije bilo biskupije ni većega grada koji ne bi imao crkvu posvećenu ovome svecu. Primjerice, u Italiji 47 mjesta nosi ime po sv. Lovri, a samo u Milanskoj nadbiskupiji 43 su crkve posvećene tom svecu.

Iako još golobradi mladić Lovro je, postao i protođakon, prvi među sedam rimskih đakona, kojemu je bilo povjereno čuvanje svih crkvenih riznica. Kad je rimski car Valerijan započeo progon kršćana, papa Siksto II. bio je uhićen i osuđen na smrt. Prije toga dospio je Lovri naložiti da sve crkveno blago podijeli najsiromašnijima. Uhvativši i Lovru, rimski prefekt naredio mu je da donese i preda crkveno blago. Svetac mu je odgovorio neka pričeka tri dana. Za to vrijeme izvršio je zadanu mu zadaću, pa se pred prefektom pojavio s gomilom rimskih siromaha i bolesnika. Pokazavši rukom na njih, rekao je prefektu: »Evo istinskoga blaga Kristove Crkve«.

100816b

Jutros na kavi u Slunju

25 godina interneta – Prošlo je 25 godina, četvrt stoljeća, postojanja interneta. Nije puno u ljudskoj povijesti 25 godina ali je internet napravio pravu revoluciju u dobrom i lošem smislu. Zaboravili smo kako je bilo ranije. Ako je internet svladao udaljenosti tako da možemo komunicirati s prijateljem na drugoj strani svijeta u svako doba, s druge nas je strane zarobio vežući nas uz monitore tako da gubimo puno vremena. Izgubili smo sposobnost iščekivanja odgovora kao i dragocjenost šutnje.

Danas se govori o reformi školstva. Tragično bi bilo ako bi ukinuli pisanje olovkom, papirnate udžbenike i oslonili se isključivo na internet. Ništa ne može zamijeniti olovku, knjigu, stisak ruke, poljubac, zagrljaj, pogled u oči…

100816c

U Rastoke turisti odlaze i dolaze

Jutros je oblačno u slunjskom kraju. Kiša samo što nije počela padati. Mjestimice će biti kiše, ponegdje i izraženijih pljuskova s grmljavinom, u zapadnim predjelima češće od sredine dana, a zatim i na istoku zemlje. To nekako odgovara ovom vremenu: prve kiše polovicom kolovoza znači kraj toplom ljetu.

100816d

Promet je kroz Slunj u svako doba dana i noći živ: jutros oko 9 sati

Naš pjesnik Jure Žgela – Sjetili smo se našeg dragog pjesnika Jure Žgele. Jure Žgela rođen je 21.07.1948. u Sastavku, Lađevac (Slunj). Diplomirao je komparativnu književnost 1972. u Zagrebu. Bio je profesor književnosti u Srednjoj školi Vrbovec. Objavio je tri zbirke pjesama. Vraćao se u svoj zavičaj u pjesmama. Preminuo je u Zagrebu 16. listopada 2004. u 56. godini života. Izabrali smo ovu pjesmu iz njegove zbirke „Susret na obzorju“  koja nas ne ostavlja ravnodušnima.

 Gospodine, kako ćeš u moj dom, nepospremljen ući?

Na zidovima moje sobe leluja paučina Ničesa.

U listovima pjesme nedopjevane.

I krevet mi je neujastučen, leglo nepopunjeno.

No, imam ja za Tebe, Ribaru dragi,

Brašna od kojeg bi se kruh dao ispeći.

Kresivo sam negdje zagubio,

Valjda ispod pokrivača svakodnevice.

Vlažna i gruba jer plovim

a veliki su vali.

Mokre mi se mreže splele oko prsti reumnih.

Neka!

Gospodine, malo pričekaj tu,

Na mojoj stolici u kuhinjici.

Samo da se obrijem, počešljam, iskašljem

I malo dotjeram.

Pa nisi došao kod bokca posvemašnjeg.

Sto ti ja svašta imam: razbijeno sjajno djetinjstvo,

Stotine crkava na Kordunu – Tvoja staništa –

u moje srce preseljene.

Imam neke svoje pute i Podrute,

Bukvar i bukovog lišća okus zelen u ustima,

Koranu u venama, štuke u noktima,

Oklinke i Sokolac u mnoštvu uspomena.

Gospodine,

Imam i još, ali Ti neću reći.

Ti bi sjedio duge sate s mnome,

Divanio, pušio kao i ja,

A možda bismo se i napili jer,

Ja Ti gorku čašu pijem neumjereno.

To Te može smetati. Odlaziš?

Ne tjeram te iz svoje kuće.

Ideš medu neutješene kojih je strašno mnogo

Evo Ti šareni šal mojih boli i uspomena i –

šešir zakićen ljubicom i nevenom.

Podi,Gospodine, u sve Zavičaje

l pozdravi mi naše ljude!

Štuju Te oni, Gospodine!

Vjeruj im Ti koji si Barabi odredio mjesto u raju.

Dovidenja!

I nađi u srcu svojem pretklijetku i za mene.’

I da znaš: Ni mrvicu Ti nisam rekao sto me boli.

(25. XII. 1995.)

 2006164b

Motiv iz Furjana