Knjiga je potisnuta pred najezdom digitalne tehnologije, elektronskih medija, društvenih mreža. Jedan prijatelj zgodno kaže da konjugacija glagola pisati glasi: ja pišem, ti pišeš, on piše, mi pišemo, vi pišete, oni ne čitaju! Ipak, pisana knjiga, ukoričena, ostaje čovjekov prijatelj u nevoljama i radostima. Posebni je užitak držati dragu knjigu u ruci, listati je, vraćati natrag, dočitavati, odložiti je s poštovanjem…Ona može promijeniti naš život ili preusmjeriti ga. A večeras smo imali priliku u Slunju prisustvovati predstavljanju jedne knjige koja je neobična po koječemu. Njen autor nije teolog nego gradonačelnik a obrađuje 10 Božjih zapovijedi. Autorovo promišljanje o Deset zapovijedi može nam otvoriti neke prozore da vidimo ono što nismo primijetili.
Knjigu, čiji je autor Damir Jelić s naslovom “Deset zapovijedi”, večeras u 19 sati u župskoj dvorani u Slunju predstavili su mons. Antun Sente mlađi, likovni urednik Zvonimir Gerber i sam autor Damir Jelić. Na početku je prisutne pozdravio domaćin župnik Mile Pecić. Mons. Sente knjigu je preporučio kao izvrsno štivo nadahnuto Dekalogom. Autorovi osobni doživljaji u ogledalu Božjih zapovijedi poticaj su čitatelju za daljnje promišljanje. Knjiga je ukrašena sa 134 fotografije iza kojih stoji grupa autora. Govor fotografije i pisana riječ upotpunjuju se. Mogu jedno bez drugoga ali fotografije obogaćuju knjigu i bez njih bi bila siromašnija.
Prisutni su mogli knjigu odmah nabaviti i dobiti autorov potpis.
“Jelić iznimno voli riječ (ne samo riječ) “susret” i sve što taj pojam obuhvaća, proizlazeći iz razgovora s Bogom, iz dubine obiteljskih upućenosti, iz školskoga života, iz gradonačelničke službe. On voli susret, kada otkriva da je „spoznao ono što je znao”, kada se osvrće na istinitost korijena riječi ili na mnoštvo asocijacija koje vrij u u pojmovlju, kada ljušti riječi, razo-dijeva ih, raslojava i razdvaja, da bi im spajanje donijelo novu snagu; on voli susret s dubinskom ranjenošću čovjeka kojoj traži lijeka za novi životni početak ili kada je okrznut dječjom krađom trešanja; voli susret i kada ga opterećuje poput napetosti strune između* bijede, poštovanja prema siromasima i nemoći; voli susrete svakidašnjice između lica i krinke…” Iz predgovora knjizi biskupa Šaška
