Jesensko jutro pomiješalo maglu, sunce, oblake, žuto lišće…Sjeta čami negdje u zabiti intime zbog prolaznosti…Ipak, ugodno je prolaziti krajolicima koji su neponovljivi u svojoj ljepoti. Plitvice nude raskoš boja…U 10 sati u Gospiću smo koji je u magli. Svećenici, rasuti po raznim dijelovima prostrane biskupije, okupljaju se i glasno pozdravljaju. Svaki nosi svoje breme. Ovi krhki ljudi navjestitelji su snažne riječi koja čovjeka diže iznad ponora besmisla. Molitva brevijara satkana od psalama koji žubore i načas provale u krik. Biskup mons Zdenko Križić pozdravlja svoje svećenike i uvodi ih u razmišljanje o “Otajstvu ljudske patnje”. Besmisao patnje. Neiscrpna tema. Zašto Bog dopušta patnju? Čovjek se nikad neće pomiriti s besmislom patnje. Biblijska misao zaustavlja se na dramatičnosti ljudske patnje, dotiče je u svoj njenoj slojevitosti, ali nudi i izlaz. Biblijski Job doživljava patnju do krajnosti. Možemo razumjeti patnju onih koji su zaslužili ali zašto nevini pate? Sotona dobiva “odobrenje” da može čovjeka kušati. Job je ostao Bogu vjeran i tu naslućujemo smisao patnje. Ostati vjeran! “Ja vjerujem da Spasitelj moj živi!” U diskusiji biskup Bogović dometnuo je da nema rasta bez patnje. Patnja nije besmislena kao što na prvi pogled pomislimo. Tek će Kristova patnja koja je bila u napuštenosti, sramoti i silnom trpljenju, postati “put, istina i život”.
Slijedila su izvješća o radu Senjskog kaptola, radu Kancelarije, ekonomata i karitasa. Izvješće o tome podnio je mons. Marinko Miličević kao i izvješća o radu povjerenstava. Biskupijski pastoralni plan objasnio je i obrazložio mons. Tomislav Šporčić. Sjednica je trajala do 13 sati. Okrepa za 40-ak svećenika priređena je u biskupijskom blagovalištu.
Svećenici su pomno slušali biskupovu riječ
Biskup mons. Zdenko Križić
Prolazak kroz Plitvice